
„Najviše 10 grama vlakana na dan.“
„Ne jedi ništa što ima više od 2 grama vlakana.“
Ako si ikad dobio/la ovakve upute, znaš kako to izgleda u praksi. Aplikacija na mobitelu. Okretanje svake deklaracije u dućanu. Zbrajanje grama za doručkom. I grižnja savjesti kad prekoračiš.
Je li ovo nešto što trebaš pratiti?
Ovo je jedan od savjeta o prehrani kod IBD-a koje bih najradije zauvijek spremila u ladicu. U ovom tekstu objašnjavam zašto i na što zapravo trebaš paziti ako ti crijevo trenutno treba manje grubih vlakana.
To je takozvana prehrana s malo ostataka (engl. low-residue diet). Ideja je da u crijevu ostane što manje neprobavljenih ostataka hrane.
I taj savjet nije izmišljen iz zraka. Nekim ljudima s IBD-om manje grubih vlakana stvarno pomaže:
Ali taj se savjet počeo preširoko koristiti i preporučivati svima s IBD-em, bez obzira na kontekst.
Kad je crijevo upaljeno ili je suženo, smeta mu komad hrane koji ne može razgraditi: kora, ljuska, žilava vlakna, cijele sjemenke. Broj na deklaraciji o tome ne govori ništa.
Zelena salata, na primjer, nema puno vlakana. Ali listovi su žilavi i teško se razgrađuju. Krem juha od mrkve i bundeve može imati i više vlakana, ali je izblendana i crijevo se s njom puno lakše nosi.
Zato je ono što stvarno trebaš gledati tekstura hrane. Je li mekana, kuhana, oguljena, pasirana?
Smjernice ESPEN-a (Europskog društva za kliničku prehranu i metabolizam) idu u istom smjeru. Za ljude sa suženjem tankog crijeva i izraženim simptomima preporučuju prilagodbu teksture hrane, primjerice pasiranu ili kašastu hranu. Strogu granicu grama vlakana ne propisuju.
Kad je cilj „što manje grama“, s popisa nestanu i namirnice koje bi ti sasvim dobro odgovarale. Avokado, zrela banana, krem juhe od povrća, smoothie. Sve redom imaju „previše“ vlakana.
A na popisu ostanu bijeli kruh, keksi, grickalice i gotovi proizvodi iz vrećice. Na papiru izgleda sigurno. U stvarnosti jedeš sve jednoličnije i sve više visokoprocesirane hrane.
I tako mjesecima, jer ti nitko nije rekao do kada.
Zato je moja preporuka da se umjesto na broj radije fokusiraš na teksturu.
Apsolutno da. Ovo ponavljam stalno i ponovit ću opet: vlakna nisu neprijatelj IBD-a.
Raznolika vlakna hrane tvoje crijevne bakterije i pomažu da stolica bude pravilnija. Istražuje se i njihova moguća uloga u smanjenju upale, iako tu još nemamo konačne odgovore. U remisiji se preporučuje prehrana bogata voćem, povrćem i mahunarkama, poput mediteranske.
Dakle, manje grubih vlakana je privremena mjera, onda kada ti treba. I u tom razdoblju i dalje jedeš vlakna, samo u obliku koji ti paše.
Umjesto brojanja, mijenjaš oblik hrane:
Većina ovih namirnica ne bi prošla pravilo „manje od 2 grama vlakana po namirnici“. A mnogi s IBD-om ih dobro podnose i u osjetljivijim razdobljima.
Kad se stanje smiri, teksturu vraćaš postupno. Prvo komadići kuhanog povrća, pa voće s korom, pa sirovo. Korak po korak, bez žurbe.
Kod pogoršanja vrati se na prethodni korak i nemoj se previše brinuti zbog toga. Lako ćeš krenuti dalje s uvođenjem raznih namirnica kad bolest bude pod kontrolom.
Ako ti je ovaj tekst bio koristan, prijavi se na moj newsletter. Uz nove članke, u svakom odgovaram na jedno pitanje koje mi je stiglo od vas. A za kratke, praktične savjete iz svakodnevnog života s IBD-om, zaprati me na Instagramu @dr.andrearadic.
Andrea, specijalizantica gastroenterologije
Hvala na prijavi!
Novi članci i Pitanje tjedna stižu ti ravno u inbox.
Ovaj tekst je edukativnog karaktera i ne zamjenjuje savjet liječnika.